Facebook
Nema zapisa.
facebook
Nema zapisa.
Dnevnohr
Nema zapisa.
Blog
četvrtak, lipanj 17, 2010
AKO LAŽE KOZA NE LAŽU VLASNIČKI LISTOVI - tako bi se u najgrubljem mogla opisati situacija najvećeg lašca među hrvatskim tajkunima. Ili najvećeg tajkuna među svim hrvatskim lašcima..Riječ je o Slobodanu Ljubičiću zvanom Kikaš, bivšem šefu Zagrebačkog Holdinga - tvrtke koja je građanima Zagreba od svih obećanih prednosti i racionalizacije gradskog poslovanja donijela samo skupe komunalne i ostale usluge. Ljubičić je kao dugogodišnji najbliži suradnik gradonačelnika Milana Bandića osobno ustrojio tu krovnu ZG gradsku tvrtku a potom dugi niz godina, u vrijeme Bandićevog apsolutizma u Zagrebu, bio njezin tata-mata.

Građani Zagreba su od Kikaševog Holdinga dobivali pusta obećanja koja će se post festum - pokazati samo kao mrtvo slovo na papiru. Iza Kikaševog Holdinga građanima su u nasljeđe ostavljeni visoki računi, skupi krediti i dugovi. Danas kad se govori o kolapsu zagrebačke gradske riznice, bilo bi nepravedno sve grijehe svaliti na leđa Bandiću, kad je zapravo siva eminecija i tvorac ZG dužničkog ropstva, osobno Slobodan Ljubičić. No, dok je ZG Holding za Kikaševe uprave građanima postao gradska maćeha, nekad najmoćnijem Bandićevom operativcu Kikašu - Holding - točnije zagrebačka gradska imovina kojom je upravljao, postala je vrlo brzo privatna krava muzara. Proteklih godina medije su preplavile brojne građevinske afere - u kolektivnoj svijesti - ostali su upamćeni "zlatni" Bandićevi wecei, namještanja poslova kumovima, pretplaćeni građevinski radovi u metropoli te sporne zamjene koje su istraživane i od Uskoka.

Upravo ovo potonje bila je uža Kikaševa "specijalnost". U pravilu sve zamjene imale su istu, jednostavnu matricu. Gradsko zemljište ili nekretnina bili bi potcijenjeni, a imovina tvrtki - fikusa koje su sudjelovale u transakcijama - pretplaćeni. Kako bi sve bilo "po zakonu" pribavljala se i procjena sudskog vještaka. U pravilu je to bio Mirko Kožulj, otac proslavljenog plivača Gordana Kožulja, koji se kao sporni procjenitelj pojavljuje i u istragama oko imovinskih transakcija Hypo banke. Uz Kikaševo ime godinama su se vezale tvrke počesto ili egzotičnih ili dijalektnih imena, kojima su redom upravljali ili članovi njegove bivše ili sadašnje uže ili šire obitelji te dugogodišnji partner Ivan Bitanga. Sin iz prvog braka Marijan Ljubičić, nećaci Vice i Tea Gulam, sadašnja supruga i majka njegovih blizanaca Ines Krmpot, njezin sin Alen Krmpot, te sestra Sanja, uz floriskog rezidenta Bitangu - činili su neizostavnu kadrovsku kombinatoriku u privatnoj građevinskoj hobotnici Slobodana Ljubičića. Dok je Kikaš, veliki meštar pretvorbe gradske (ili bivše društvene) u privatnu imovinu sebi najbližih, upravljao iz sjene - formalni nositelji poslovnih aktivnosti djelovali su kroz tvrke Rytec, Tomis nekretnine, Gustirna, Ulaganja, Potočić, Laterit, Alen nekretnine...Sa spomenutom Ljubičićevom rodbinom djelovale su povezane osobe kroz desetine drugih tvrtku zanimljivih naziva: Šakuperta, Karantena, Picaferaj, Mala Ulaganja, Net nekretnine, Sanja nekretnine, Projekt Kumulus, Inter-construct.....

Zajedničko svim tim tvrtkama pod Kikaševim patronatom je i to da su bilježile financijski rast poput azijskih tigrova. Bile bi osnovane s minimalnim početnim kapitalom, zatim bi nekom financsijskom muljažom dospjele u posjed vrijednih nekretnina, a potom bi tu istu nekretninu Grad Zagreb prihvaćao u zamjenu. U svim zamjenama Ljubičićeve fikus tvrtke mijenjale bi neke marginalne nekretnine, ali tobože na strateškim lokacijama za Grad, te bi za iste dobivale reprezentativnije ili nekretnine ili građevinska zemljišta. Kad bi tvrtka poslužila svojoj svrsi brzo bi pripojena drugoj te bi završila kod fantomskog osnivača - sa zadatkom da ju taj novi fiktivni osnivač odvede u likvidaciju kako bi iz trgovačkog registra netragom nestao spis koji bi posvjedočio o spornoj transakciji. Naravno, dok je Ljubičić bio na funkciji šefa Holdinga demantirao je bilo kakvu povezanost s pobrojanim tvrtkama u koje su se slijevali milijuni iz ZG gradske blagajne. Te su tvrtke dolazile u posjed vrlo vrijedne imovine, koja je privremeno vlasnički glasila na njih. Ljubičić je koristio svaku prigodu da izjavi kako on nema nikakve veze s poslovanje tih tvrtki, te da on svojoj obitelji ne može zabraniti bavljenje biznisom i trgovanje nekretninama. No uz ovaj tekst priloženi dokumenti - vlasnički listovi - demantiraju bivšega najmoćnijeg suradnika gradonačelnika Bandića. Najvredniju imovinu koju su "jamile" te tvrtke u međuvremenu Kikaš je upisao na svoje ime. Pa tako i vilu na Pantovčaku od blizu 500 kvadrata koju je privremeno "velikodušno" vlasnički posudio sinu Marijanu, vilu u Ulici Ljudevita Juraka te još čitav niz stanova i poslovnih prostora u zagrebu. U međuvremenu Kikaš je s partnericom Ines Krmpot dobio blizance. Usput je zbrinuo i svog sina Marijana, kao i posinka Alena, ali kratkih rukava nisu ostali ni sestrin sin Vice Gulam.

Velikodušni Ljubičić, na teret gradske blagajne uspio je namiriti i razne studente, kolege i prijatelje spomenutih, odnosno sve koji su sudjelovali u makinacijama u kojima je gradska imovina prelazila u privatne ruke Ljubičićevog klana. Slijedi mali podsjetnik na laži najvećeg hrvatskog Pinokija, koji je prije 2 godine čak pokušao uvjeriti hrvatske novinare kako nije istina da čeka blizance jer je on prestar za to. Sa stanovima koji su na Rytec, Tomis nekrentine i slične tvrtke nemam nikakve veze - tvrdio je Slobodan Ljubičić Jutarnjem u studenom 2006. u Jutarnjem listu. Jednostavnim uvidom u vlasničke listove i izvatke spomenutih tvrtki jasni su razmjeri Kikaševih laži. Sva imovina koja je glasila na Rytec postala je imovina tvrtki kojima se Rytec pripojio, prvo tvrtke Ulaganja a potom tvrtke Potočić, da bi na kraju balade u gruntovnici bilo upisano ime Slobodana Ljubičića. Prema istom modelu imovina tvrtki prepisana je i na Ines i Alena Krmpota te Marijana i Branku Ljubičić. Iz priloženih registara vidi se kad koja tvrtka koju preuzimna te kako Slijedi navod iz teksta koja dokazuje o kakvom se tu milijunskom biznisu na štetu imovine Grada Zagreba i njegovih stanovnika radi.

Prije dvije i pol godine 24 sata je napisao: "Kad je Slobodan Ljubičić postao šef ZG holdinga na račune tvrtki Rytec, Tomis nekretnine i Gustirna uplaćeno je 95,9 mil kn. Gustirni je sjelo 4,830.000 kn, Rytecu 54,300.000 kn, a Tomis nekretninama, čiji su direktori bili Ines Krmpot i Ivan Bitanga, 36,800.000 kn. Tvrtki Laterit uplaćeno je 4,971.554 kune." Iz priloženih izvadaka - registracija tvrtki u kombinaciji sa sadašnjim vlasničkim listovima može se vidjeti kako je Ljubičić imao i te kakve veze i s Rytecom i s Tomis nekretninama koje su pripojene Rytecu, kojima je formalno upravljala Ines Krmpot, Gustirnom preko nećaka te sa svim rečenim tvrtkama. No, on kao aktualni suradnik najmoćnijeg hrvatskog tajkuna Ivice Todorića zasad može računati na status nedodirljive persone jer mu dotični osigurava medijsku zavjetrinu (kao i pravosudnu kontrolu otvorenih procesa) . Tu privilegiranu poziciju Ljubičić je zaslužio kao šef ZG Holdinga, naime on je gradsku imovinu transferirao ne samo sebi, obitelji i svojoj građevonskoj hobotnici, nego dobrim dijelom i tajkunskom carstvu Agrokor. Todorić te finacijske zasluge očito nije Kikašu zaboravio.

Preslike dokumenata pogledajte na

e-korupcija @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » lis 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
2061
Index.hr
Nema zapisa.